Cudan je igrac Zivot. Nezvano nam se baci u zagrljaj I ples pocinje. Sporo, brzo, sporo… Njezno, grublje, njeznije… Cas tapkamo u mjestu, cas napravimo cijeli krug na plesnom podiju. Lomi nas I baca na zemlju, a zatim, poput odlucnih muskih ruku, sigurno vraca natrag. Odvaja nas od podloge, a onda, opet, njezno prima u narucje… Galami, naredjuje, sapuce… steze, miluje- sve u isto vrijeme. Grcevito se drzimo jedno drugog I nastavljamo igru… 1-2-3…1-2…
Ovih dana o najboljima odjednom govore u proslom vremenu.
Ta zlehuda sudbina ne zaobilazi ni tek rodjene.
Cin…ciiiin…cin… Bijeli mantil ce vam “pricati” kako je nekad bolje ne ciniti nista. Nasa nespremna lica u hodniku ce se zgrciti. U sobi, do prozora, vidjecete nesto sto je tek trebalo da raste, osjeca, misli, plese… I cuti jedno kratko:” Proglasila sam vrijeme… Iskljucite… ”
***
Toga dana sam zaspala cim sam dosla kuci. Po prvi put, ikada, sanjala sam da imam svoju… bebicu.
Ovih dana o najboljima odjednom govore u proslom vremenu.
Ta zlehuda sudbina ne zaobilazi ni tek rodjene.
Cin…ciiiin…cin… Bijeli mantil ce vam “pricati” kako je nekad bolje ne ciniti nista. Nasa nespremna lica u hodniku ce se zgrciti. U sobi, do prozora, vidjecete nesto sto je tek trebalo da raste, osjeca, misli, plese… I cuti jedno kratko:” Proglasila sam vrijeme… Iskljucite… ”
***
Toga dana sam zaspala cim sam dosla kuci. Po prvi put, ikada, sanjala sam da imam svoju… bebicu.
No comments:
Post a Comment